Emocionalna sećanja, posebno ona koja su povezana s ljubavlju, tugom ili intenzivnim iskustvima, urezuju se dublje u pamćenje nego suve, praktične informacije poput lozinki ili PIN kodova.
Ali zašto je to tako? Šta se dešava u našem mozgu kada pamtimo osobu, a zaboravljamo niz brojeva? Nauka ima prilično zanimljive odgovore.
Mozak voli emocije
Jedan od ključnih razloga zašto bolje pamtimo ljude nego lozinke jeste emocionalna povezanost. Kada smo s nekim u vezi, bilo da traje mesecima ili godinama, uključeni su hormoni poput dopamina, oksitocina i kortizola. Svaki dodir, pogled, pa čak i konflikt, ostavlja trag u mozgu jer se vezuje za emociju. S druge strane, šifra za mejl nema emocionalni naboj, nju unosimo mehanički, često bez dubljeg značenja.
Sećanja oblikovana značenjem
Psiholozi objašnjavaju da mozak filtrira informacije prema tome koliko su relevantne za nas. Ova pojava se zove samoreferencijalni efekat — informacije koje se tiču našeg identiteta, odnosa i prošlih iskustava obično se čuvaju duže i detaljnije. Šifra za mejl je funkcionalna informacija, dok je bivši osoba koja je oblikovala deo našeg identiteta.
Ponovljeno je — ostaje zauvek
Još jedan faktor je učestalost. Tokom veze, o bivšem partneru smo pričali, razmišljali, delili trenutke. Sve to su ponavljanja koja pomažu u pamćenju. Šifru, s druge strane, možda nismo upisali više od dva-tri puta, što nije dovoljno da ostane u dugoročnoj memoriji, posebno ako nije povezana ni s kakvim emotivnim iskustvom.
Nema ništa loše u tome što vam ime bivšeg ili njegova omiljena pesma i dalje „iskoče“ iz pamćenja s vremena na vreme. Vaš mozak jednostavno reaguje na iskustva koja su bila emotivno nabijena. A šifre? Njih pišite u beležnicu — mozak ima važnijeg posla.
Uspešno ste se prijavili