Gotovo da nema osobe na planeti koja nikada u zivotu nije imala problem zbog kamena u žučnoj kesi. Iako ima samo osam centimetara, ova kesica može da nam napravi ogromne probleme, a žuč je “sok” koji učestvuje u varenju. Samo u Americi godišnje zbog tegoba sa pojavom kamena u žuči ima oko milion ljudi, a broj onih koje muči žučni kamenac i kod nas je sve veći. Statistika pokazuje da žene obolevaju čak i do dva puta češće od muškaraca. Iako ovaj kamen može da se formira kod ljudi različite životne dobi, najučestalije se kamenje u žuči pojavljuje kod ljudi između 30. i 60. godine.
Kako dolazi do stvaranja problema?
Jetra, najveća žlezda u organizmu luči žuč koja sadrži žučne soli, holesterol, bilirubin, lecitin, elektrolite i vodu. Važna uloga žuči je olakšavanje upijanja masti u organizam. Kada se hrana unese u tanko crevo, enzimi iz pankreasa deluju na njene sastojke- belančevine, masti i ugljene hidrate, razlažu ih na sitnije, sastavne delove, koji se potom upijaju u organizam. Ugljeni hidrati i belančevine su rastvorljivi u vodi, koja se nalazi u crevima i unosi hranom pa njih lako razlože enzimi, čime je omogućeno njihovo upijanje u organizam. Međutim, masti se u vodi ne rastvaraju, pa se unesena mast u crevima drži zajedno u vidu velike masne mase. Žuč “razbija” ovu masu u sitne masne kapljice da bi enzimi pankreasa mogli da deluju na njih i razlože ih kako bi kroz tanko crevo ušle u organizam.
Žučni kanali koji izlaze iz jetre vode žuč u crevo, a žučna kesa je rezervoar koji čuva žuč i povremeno, posle nekog masnijeg i obilnijeg obroka, može da se zgrči i upumpa izvesnu količinu žuči kao pomoć tom glavnom toku žuči. Treba znati da sama žučna kesica nije neophodna za život i da se može izvaditi operacijom kada je to potrebno, a žuč će se i dalje lučiti žučnim putevima. Ultrazvučni pregled trbuha je odlična metoda za dijagnostikovanje kamena u žučnoj kesi.
Kako ističe profesor dr Nikola Milinić, načelnik Odeljenja gastroenterologije i hepatologije Kliničko-bolničkog centra “Bežanijska kosa”, ako postoji slabija pokretljivost žučne kesice, ili je sporiji izlazak žuči iz nje, ukoliko je prisutno previše holesterola, ili bilirubina, ili se pojačano luči estrogen (usled trudnoće, ili korišćenja kontraceptivnih pilula), žuč se zgušnjava toliko da podseća na kamen.
– Ovo kamenje može da bude holesterolsko (sastoji se od holesterola) i žućkaste je boje, ili pigmentno (čini ga bilirubin), sitnije je i tamnije, crne ili braon boje. Holesterolsko kamenje je češće i zastupljeno je u oko 80 odsto slučajeva.
Kada se u žučnoj kesi stvori kamen, ili više njih, oni “miruju” sve dok u nekom trenutku, najčešće posle nekog obilnijeg, masnijeg obroka, dođe do grčenja žučne kese da bi ubrizgala žuč u crevo. Tada se pokrene i kamen, koji najčešće ne može da prođe kroz suženi deo žučne kese koji se naziva vrat i u njemu ostaje zaglavljen. Kesa pokušava da ispumpa kamen pa se sve više grči i nastaju strahovito jaki bolovi u vidu grčeva, koji se nazivaju žučne kolike. Bolovi su jaki, jer nastaju zbog grčenja glatkih mišića u zidu žučne kese, a kada se grče glatki mišići nastaju najjači bolovi za koje čovek zna (prilikom porođaja se grče glatki mišići materice i zato su bolovi veoma intenzivni) – pojašnjava dr Milinić.
U više od 95 odsto slučajeva, posle izvesnog vremena, kada se smanji otok oko kamena u vratu žučne kese, kamen se odglavljuje i vraća u nju. Tada bolovi naglo prestaju. U značajno manjem broju slučajeva, žučna keseca se napinje, proširi, inficira bakterijama i nastane zapaljenje, a može i da zagnoji (empijem žučne kesice), ili prsne. To su tada ozbiljna hirurška oboljenja i zahtevaju hitnu hiruršku intervenciju. Krupniji kamen je u osnovi manje opasan, jer on ne može da prođe iz vrata žučne kese u žučni kanal. Ali, manji kamen lako prolazi i često se zaglavi u žučnom kanalu, kada pacijent, uz bolove naglo i – požuti. Tada se radi posebna metoda pod nazivom endoskopska retrogradna holangiopankreatografija (ERCP), kada se, posebnim instrumentom kroz usta dođe do mesta u dvanaestopalačnom crevu gde se izliva žuč, pa se posebnim uređajem odatle uđe u žučni kanal i izvuče kamen. Tako je moguće izbeći klasičnu operaciju.
Koliko namishrana može pomoći u sprečavanju problema sa žučnom kesom?
– Što se ishrane tiče, u prevenciji kamena u žučnoj kesi, savetuje se unos više manjih obroka hrane sa niskim sadžajem masnoća. Treba izbegavati preterano začinjenu hranu, zaprške, hranu prženu na masti, masne mlečne proizvode, posebno stare sireve, kao i namirnice bogate holesterolom, posebno one životinjskog porekla. Interesantno je da je uvek postojala zabrana unosa jaja, zbog njihovog visokog sadržaja holesterola. Ali, problem sa unosom jaja ima samo trećina pacijenata sa kamenom u žuči, pa se danas unos zabranjuje samo onima kojima jaja smetaju. Preporučuje se unos voća i povrća, kuvano, nemasno meso, testenine, krompir… – dodaje dr Milinić.
Najčešće se žučna kesica otklanja uz pomoć laparoskopske hirurgije, kada pacijent dođe ujutru u bolnicu i već popodne, posle intervencije, može da ide kod kuće. Intervencija se obavlja u opštoj anesteziji, putem „cevčica“ koje se ubacuju kroz male rezove u trbušnoj duplji.
Svaki pacijent, koji ponekad ima napade bolova pod desnim rebarnim lukom treba da se javi lekaru, jer su to simptomi prisustva kamena u žučnoj kesi, ali medicinari mogu da otkriju da je u pitanju i neko drugo oboljenje, poput čira na dvanaestopalačnom crevu.
Uspešno ste se prijavili