O životu, delu i talentu Matije Dedića mogla bi da se napiše knjiga, a gotovo da danas niko ne ume da sastavi ni prosto proširenu rečenicu o njemu, nemi pred ovakvim saznanjem. Pred vešću da nas je napustio On.
Jer kako reći bilo šta o čoveku koji je govorio kroz klavir? Kako opisati umetnika koji nije tražio pažnju, a dobijao je tišinom između tonova? Kako sažeti život u kome su se dodirivali Arsen, Gabi i Matija – muzika, nežnost i čista emocija?
Bio je više od naslednika velikih roditelja, Arsena Dedića i Gabi Novak. Bio je stvaralac sopstvenog jezika – jezika muzike koji se nije učio u školama, već u tišini doma, između osmeha i tuge, između nota i pogleda.
Njegov džez nije bio za elitiste, već za one koji umeju da osećaju. Svirao je da bi spajao, lečio, podsećao da i ono neizgovoreno ima svoj ritam.
Matiju Dedića ćemo pamtiti kao jednog od najistaknutijih džez pijanista u regionu. Bio je poznat po svom autentičnom izrazu, izuzetnoj tehnici i emotivnom pristupu muzici.
Pamtimo ga po albumu „Matija svira Arsena“, na kojem je na svoj način odao počast ocu Arsenu Dediću, spajajući porodičnu i umetničku liniju u jedinstven muzički izraz. Njegov album „Tempera“, obrada Džibonijevih pesama, do danas važi za jedno od najuspešnijih spojeva popularne i džez muzike na ovim prostorima.
Tokom karijere sarađivao je sa brojnim domaćim i svetskim umetnicima – između ostalih s Joséom Felicijanom, Bennyjem Golsonom, Lennyjem Whiteom i Tereom Martonom. Više puta je nagrađivan najznačajnijim priznanjima u Hrvatskoj, uključujući Porin za najbolji džez album.
Nastupao je širom sveta, uključujući Evropu, Ameriku i Brazil, i bio predstavnik hrvatskog džeza na važnim muzičkim festivalima. Bio je i finalist prestižnog Montreux Jazz Festivala.
Osim kao izvođač, pamtimo ga i kao kompozitora za film, televiziju i pozorište i kao predavača i mentora mlađim generacijama muzičara.
Matija nije pravio buku. On je ostavljao, a sada i ostavio trag koji će dugo odzvanjati.
Uspešno ste se prijavili