Pravo na više vrsta penzija reguliše Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju RS, a ovaj tekst posvećen je samo starosnoj penziji.
Naime, u Republici Srbiji je osiguranje OBAVEZNO i ono se plaća sa ličnim primanjima zaposlenog i taj novčani izdatak iznosi iz bruto zarade.
Na primeru zaposlenog radnika, lična primanja su bruto zarada, dok vaš poslodavac uplaćuje neto zaradu, porez na zaradu i doprinose za penziju. Odnosno poslodavac je Zakonom obavezan da uplaćuje te iznose po osnovu obaveznog osiguranja PIO.
Takođe, dozvoljeno je i dobrovoljno osiguranje, ali samo kao veći obim osiguranja u odnosu na obavezno.
Uslovi za starosnu penziju:
1) kad osiguranik navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja;
2) kad osiguranik navrši 45 godina staža osiguranja.
* osiguranik žena koja navrši najmanje 15 godina staža osiguranja, stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 61 godinu života (u 2016. godini);
Osiguraniku koji je na radnim mestima, na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, navršio najmanje 2/3 od ukupno navršenog staža osiguranja, starosna granica za sticanje prava na starosnu penziju snižava se zavisno od stepena uvećanja staža za po jednu godinu, i to:
1) za svakih pet godina provedenih na radnom mestu, odnosno poslu na kome se efektivno provedenih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 14 meseci;
2) za svake četiri godine provedene na radnom mestu, odnosno poslu na kome se efektivno provedenih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 15 meseci;
3) za svake tri godine provedene na radnom mestu, odnosno poslu na kome se efektivno provedenih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 16 meseci;
4) za svaku jednu godinu i šest meseci provedenih na radnom mestu, odnosno poslu na kome se efektivno provedenih 12 meseci računa u staž osiguranja kao 18 meseci.
Uspešno ste se prijavili