Posle šest godina svakodnevnog rekreativnog trčanja, naša sagovornica Jovana M., osim što je poboljšala kvalitet života i zdravstveno stanje, uverila se u euforičan osećaj, zadovoljstvo i radost koje za nju predstavlja svaka nova pređena staza.
– Nemam trenera i nisam čitala o tome, jednostavno sam osetila potrebu i krenula. U početku, oko pola sata sam trčala skoro svakog dana odnosno ujutru pre posla, a nakon toga sam povećavala vreme, kilometražu, pratila signale tela i trudila se da uvek nađem vreme za moj trening. Da mi je neko rekao da će mi desetak kilometara svakog dana postati prosek, ne bi verovala i tvrdim da kad mogu ja mogu svi. Nisam volela ni fizičko u školi i počela sam da trčim od svoje 30e godine, posle dva porođaja i ne stajem već šest godina. Pre toga sam mislila da je trčanje dosadno, ali naravno nije ni malo. Najvažnije je imati volju, a cilj je dobra zabava. Možda onima koji ne trče to deluje nemoguće, ali trčanje je pre svega dobar osećaj – kaže Jovana za Asku.

Foto: profimedia
Trčanje se proporučuje kao odlična terapija svima koji pate od depresije i stresa i kako kažu stručnjaci, pored postizanja forme između ostalog dobro utiče na kardiovaskularni sistem, kontrolisanje težine, povećanje mišićne mase i gustine kostiju. Trčanje smanjuje rizik od oboljevanja i zaustavlja efekte starenja.
– Posebno je pogodno jer je dostupno, odnosno svuda i uvek možete da potrčite. Obujete patike i birate stazu. Možete trčati u društvu ili sami, sa ili bez muzike, u bilo koje doba dana, po mekoj ili tvrdoj podlozi, sve varijante treba da probate i sve ponekad odgovaraju. Recimo, obožavam da trčim rano ujutru sama u Košutnjaku, isto koliko i kasno uveče leti sa drugaricom na Adi Ciganliji. Volim kad čujem zvukove prirode i svog disanja, a sa druge strane ništa ne pokrene kao dobra muzika. Svakako, poseban je osećaj kada trčite uz šum kiše, a odustajem jedino kad je pljusak jer ne rizikujem prehladu – opisuje Jovana svoju rekreaciju.
Ukoliko kiša ne prestaje danima da pada, trčanje može da zameni preskakanje vijače kod kuće.
– Ono zbog čega je potrebna pažnja u ovoj rekreaciji jeste opreznost od povrede. Padala sam više puta, uglavnom koliko sam duga i široka, ali srećom bez većih posledica. Dešavalo se da mi poplave nokti na nožnim prstima od nabijanja u patikama i da me bole stopala, ali me nisu mučili bolovi u kolenu, zglobovima ili leđima, iako se trkači uglavnom na to žale. Neophodno je da se zagrejete za trčanje, bar laganim hodom i da se istegnete posle svakog treninga – objašnjava sagovornica.
SAVET
„Ne jedem više sati pre trčanja i ne pijem vodu tokom treninga. Nekad brojim korake, ali najviše se prepustim mislima, muzici i uživam“, navodi Jovana. Trčanje je prirodan pokret i osećaj sreće, zato nemojte da se dvoumite, unapredite svoje zdravlje i počnite da trčite što pre.
Uspešno ste se prijavili
Zdravo ja sam Brane.Volim da trčim.Imam 53 godine.Trčim već 35 godina.Počeo sam u vojsci.Kako se zoveš?Pozdrav i piši mi