Oduvek se govorilo da ljubav dolazi iz srca, ali po otkrićima u svetu nauke, izgleda da to i nije baš tako. Naime, utvrđeno je da ljubav i zaljubljenost dolaze pravo iz mozga. Sva ona slatka osećanja koja imamo nisu plod velike romantike o kojoj slušamo od malena, već jednostavno naših hormona!

Foto: Profimedia
Biohemija ljubavi
Svaki naučnik na svetu će se nasmejati kada čuje zaljubljene kako naglas pričaju o svojim emocijama i o sudbinskoj ljubavi koju nisu mogli da konrolišu. Istina je da ljubav ne možete da kontrolišete, ali ljubavna euforija nema nikakve veze sa Kupidonovim strelama, osim ako ih mali vilenjak nije predhodno umočio u supstancu sa neromantičnim nazivom feniletilamin.
Ova supstanca koja se još naziva i „molekulom ljubavi“, a nastaje prirodnim putem u našem mozgu. Za nju se kaže i da je biološki rođak amfetaminu, s obzirom na to da je vrlo slične građe.
Feniletilamin se nalazi u određenim dozama i u čokoladi, te se jedno vreme smatralo da oni koji pate u ljubavi zbog toga uglavnom jedu slatko i najčešće čokoladu!
Dopamin i norepinefrin su odgovorni za nastanak ljubavne euforije jer čine da se lepo osećamo, i stimulišu produkciju adrenalina koji utiče i da naše srce ubrzano lupa. Kombinacija ove tri
supstance dovodi do osećanja zaljubljenosti, uzbuđenosti, blaženstva i sreće.
Poznata vam je opojna emocija zaljubljenosti, povezana sa ubrzanim pulsom, vlažnim dlanovima, osećajem otežanog disanja i širenjem zenica? To je zato što je zaljubljenost u stvari neka vrsta predoziranja feniletilaminom!
Dnevna maštarenja

Foto: Profimedia
Ukoliko i vi možete ceo dan da provedete zagledani u daljinu i mislite o njemu bez prestanka, ne brinite, niste vi krivi! Ovaj fenomen se objašnjava time što lučenje drugih hormona dovodi do sniženja nivoa serotonina, a to se manifestuje, kao i kod opsesivno-kompulzivne neuroze, prisustvom nametljivih misli koje se iznova javljaju i teško ih je odstraniti.
Nežnost i seks
Hemijska supstanca oksitocin je dobila naziv „supstanca nežnosti“. Oksitocin je povezan sa sekrecijom mleka u žena, a takođe čini žene i muškarce spokojnijim, smirenijim i senzitivnijim za osećanja drugih. Ima veoma važnu ulogu u nastanku seksualne pobuđenosti koji predhodi orgazmu, a ujedno podstiče i nežnost među ljubavnicima, pre, tokom i nakon vođenja ljubavi. Oksitocin se sekretuje pod dejstvom i emocionalnih i fizičkih stimulusa. Glas partnera, njegov izgled, pa čak i seksualna fantazija mogu da iniciraju sekreciju oksitocina.
Privrženost ili ta velika i čuvena ljubav…
Kada medeni mesec prođe i zaljubljenost počne da bledi, nova grupa supstanci stupa u akciju. Novi oblik hemijske nagrade u vidu prijatnosti dolazi od endorfina. Naime, naučnici veruju da se nakon određenog perioda, od 18 meseci do 4 godine, naše telo navikne na ljubavne stimulanse. Pošto se poveća tolerancija na feniletilamin, strasna romansa se može razvijati u dva pravca, dolazi do gubitka emocija ili do mnoge dublje privrženosti, tj. ljubavi.

Foto: Profimedia
Za fazu privrženosti, naučnici smatraju da je odgovoran endorfin, supstance slične morfinu, koje se prirodno luče u mozgu. Kada vidimo voljenu osobu, dok razmišljamo o njoj, ne luči se više intenzivno feniletilamin kao što je bilo tokom faze zaljubljenosti, već endorfini koji dovode do osećanja smirenosti, smanjenja strepnje, topline, pouzdanosti i spokojstva. Endorfini nisu tako uzbudjujući kao feniletilamin, ali vode stabilnijim odnosima i jačoj vezanosti.
Činjenica da su period «medeni mesec» u ljubavi i period zrele ljubavi stimulisani različitim supstancama, može objasniti zašto se neke osobe ne mogu zadržati duže u vezi. Naime, oni se dobro osećaju samo uz uzburkane emocije koje sa sobom nosi pojačano dejstvo prirodnih amfetamina u mozgu (odnosno feniletilamin), dok im smirujuće dejstvo endorfina jednostavno ne odgovara.
Mnoge osobe zapravo celog života imaju serije veza od 6 meseci do 4 godine obzirom da je to neki period kada nivo supstanci aktivirane tokom zaljubljenosti neizbežno počinju da opadaju. Ako ipak uđu u brak, ovakve osobe su sklone da imaju paralelne veze ne bi li dostigle ponovo svoju ljubavnu opijenost. Najveći procenat razvoda upravo se javlja negde u četvrtoj godini braka.
Postoje i oni koji opsesivno vole, imaju problem sa ljubomorom i imaju osećaj da ne mogu da žive bez voljene osobe. Za ovo su krivi visoki nivoi dopamina i norepinefrina i niski nivo serotonina, koji je odgovoran za opsesivno razmišljanje o voljenoj osobi.
Najsrećniji su parovi kod kojih su hormone odgovorni za privrženost partneru, osećanju smirenosti i mira i sigurnosti koje osoba ima u dugotrajnoj vezi. Neki od naučnika smatraju da je ovaj sistem povezan sa vazopresinom i oksitocinom takođe supstancama koje se prirodno luče u mozgu.
Prema tome imamo različite vrste sistema u mozgu koji utiču na naše različite postupke, ali svi oni međusobmo komuniciraju i povezani su.
Pročitaj još:
Bezuslovne ljubavi i nerealna očekivanja: Kako romantični filmovi loše utiču na veze?
Uspešno ste se prijavili