Kada sam dobila dete, prvo što su mi rekle prijateljice moje mame jeste da nikako ne smem da sušim dečju garderobu napolju kada padne mrak. Od tada uvek tempiram da operem i osušim dok je još dan, a ukoliko je i dalje mokra unosim je u kuću, samo da je ne „dohvati noćni vazduh“.
Mesecima unazad sam se opterećivala oko toga, a onda mi se jednog dana i desilo: zaboravila sam da unesem garderobu, a bila sam daleko od kuće. I tako je nekih četiri sata bila na terasi, po mrklom mraku.
Onda sam pomislila da nemam detaljne informacije zašto ne sme da bude napolju, pa sam se dala u ispitivanja. A ko bi bolje znao da mi kaže od starih ljudi koji su ovo sigurno praktikovali.
I dovoljno je bilo na dva mesta da se informišem pa da ukapiram da su reči od maminih prijateljica „garderoba bude drugačija, potamni i nekako izgleda staro“, nije istina.
Kako mi je rekao jedan stari čovek, to se praktikovalo dok su se bebe uvijale u platnene pelene. Verovalo se da, ukoliko se pelena osuši po noći, pa je dohvati rosa, da će beba od toga da se ojede.
Može li beba i danas da se ojede od rose? Pa možda i može, jer istu garderobu stavljate na golo telo (donji deo ili potkošulju). Kod mene to nije bio slučaj kada sam je te večeri zaboravila na terasi.
Dakle, mit ili istina? Ne može da škodi da je unesete pre mraka, ali svakako bebi neće biti ništa iako garderoba sačeka novi dan na otvorenom.
Pročitaj još:
Uspešno ste se prijavili