Dozvoli šansi da bude pružena. Prilici da bude iskorišćena. Drugome da zna. Dozvoli sebi ono što želiš.
Jeste li ikada gledali svoju kulu od karata kako se ruši? Jeste li se ikada osećali nemoćnim pred time, a da vam ne padne na pamet da se ruši jer je niste ni izgradili? Jer je cela samo u vašoj mašti, u vašem svetu, nevidljiva drugima. Jeste li se zapitali da li bi bila još veća ako biste je drugome otkrili? Da se ne bi srušila, već bila čvršća, lepša, vrednija?
Progovori. Jer tvoja misao ostaje tvoja, ali tvoja reč dopire do onoga do koga ti poželiš. Dozvoli, jer ko još dobija suzdržavanjem. Progovori, jer reči ostaju u tuđim mislima, a to je baš mesto gde ti želiš da budeš, zar ne?
Neizvesnost nam stvara nadu i strah u isto vreme. Čekamo, jer mislimo da će se neki stvari desiti same od sebe. Da su naši mali znaci dovoljni da pokrenu lavine. Ali nekada je put duži, nekad zahteva više truda, pa zar ćemo dozvoliti da mislimo da je pogrešan samo zato sto je duži? Kažu da za prave stvari treba vremena. Neke se dešavaju lakše, za neke nailazimo na više iskušenja. Ali ako dolazimo do našeg cilja, do ostvarenja naše žarke želje, zar će nas sam put sputati? Možda čak i nema prepreka. Možda je druga strana daleko i ne sluti šta ti osećaš. Možda drugačije vidi, jer nije čula. Možda joj je nepoznat tvoj način. Možda čak želi isto, ali joj je potrebna tvoja pomoć. Pokaži. Usudi se. Podeli sa drugim.

Foto: Profimedia
Ovo nije priča o ljubavi. Ovo je priča o slobodi. O slobodi da naše snove pretvorimo u stvarnost. Da se oslobodimo onoga što nas sputava da činimo prave stvari. A šta će drugo biti pravo, nego izneti svoja osećanja, dozvoliti drugome da ih upozna, da ih deli sa tobom. Nadati se da će ih taj drugi razumeti, prihvatiti, ceniti, uzvratiti. Nekad ne činimo prave stvari jer smatramo da nismo mi ti koji treba da ih učine. Da je na nekom drugom da to uradi. Ali zašto očekivati od drugih nešto što možes sam? Usmeri svoju energiju i pusti je u svet. Zašto pustiti da prilika ode jer je nisi ščepao? Tvoja je. Ili je možeš učiniti svojom. Na tebi je izbor.
Živi tako da znaš da je svaki uspeh i neuspeh tvoj. Veruj da se iza svakog neuspeha smeši uspeh koji ni ne slutiš. Delaj tako da znaš da si sebe dao, da ne ostaje prostora za kajanje. Propuštene prilike su propuštene, to stvara veću prazninu od neuspeha. Svaki dan uradi ono zbog čega ćeš se ti više osećati kao ti. Dogradi sebe i ne očekuj pohvalu ili osudu. Očekuj samo plod tvog postupka, manji ili veći, pre ili kasnije. Ali znaj da si učinio. Da nisi dopustio prilici da prođe.
I zato ti pišem ovo. Zato što želim da znaš. Ti imaš pravo da znaš, ja imam dužnost da to podelim sa tobom. Jer tiče se i tebe. Ili će te se barem ticati kada budeš znao. Ovako je u mojoj duši, u mojoj glavi, samo moje, a ja želim da bude i tvoje. Zbog tebe i postoji. Ova osećanja tvoja su krivica, znaš li? Znaš li da želim da svoje osećaje podelim sa tobom? Da svoje misli i vreme želim da podelim sa tobom? Želim da te nesebično primim u svoj srećni svet, da te uvučem u ovo ludilo slobode i želja. Nasmejana ti otvaram vrata svog sveta, upoznajmo se, uživajmo. Probajmo nešto novo. Promenimo nešto zajedno. Želim da te zarazim ovim doživljajem sveta gde je sve moguće, gde se osećanja ne kriju, gde je sve otvoreno, čisto, neiskvareno, tajnovito taman toliko da uvek želiš da otkriješ još. Dozvoli emocijama i mislima da se vrte, razmenjuju, dopunjuju, rastu. Neka budu nešto samo naše, nešto lepo, nešto novo. Nešto što ćemo želeti svakog dana. Ne želim ja da to bude ceo naš svet. Želim da budemo svuda, srećni u svemu što radimo, a da ovo naše bude ona iskra koja će osvetliti svaki dan. Onaj prostor slobode koji će emitovati sve najdivnije frekvencije ovog sveta, u koji ćemo uvek želeti da se vratimo.
Zato sam danas rešila da te pustim u svoj svet, jer beskrajno te želim u njemu. Sa druge strane puta upalila sam sveću da me vidiš, pronađeš, da kreneš ka meni, da više ne čekam u tišini. Danas progovaram, vrištim na sav glas, jer ko može zaustaviti ovu lavinu emocija koja me vuče ka tebi?! Danas dozvoljavam sebi da ti bez imalo straha kažem šta osećam, danas sam spremna na promene, danas ovo ne radim samo za sebe, ovo danas je za nas.
Uspešno ste se prijavili
Divno je znati da postoje ljudi koji svoje misli i emocije mogu na ovakav način da pretvore u reči i prenesu na papir. Divno je znati da su oni deo tvoga okruženja. Da možeš da gledaš kako napreduju i rastu zajedno sa tobom. Kako postaju sjajni ljudi. Da možeš da im kažeš koliko si ponosan na njih, jer su oni već sada mnogo više od toga nego što i sami za sebe mogu da zamisle. Divno je biti takvo ljudsko biće kao što je naša divna Ana 🙂