Još uvek kada se pomene psihoterapeut pomisli se da ste ludi ili da preterujete. Kao da se žmuri nad problemom ili se previše glumi jačina, a to zapravo slama. Važno je da se uhvatite u koštac sa problemom, prihvatite ga, upoznate ga i onda krenete u rešavanja.
Mnogo veza je raskinuto baš zbog nerazumevanja između partnera i zbog anksioznosti i depresije. Ne priča se dovoljno na tu temu i onda kada se desi napad panike, ljudi ne znaju da se postave i odreaguju na pravi način i onda se situacija pogoršava. Hajde da to promenimo.
Jedna mlada devojka ,koja se bori sa anksioznošću i depresijom napisala je pismo svom dečku i podelila ga javno na društvenoj mreži kako bi pomogla i ostalima sa sličnim problemom.

Foto: Profimedia
Naziv pisma je: „15 stvarnih načina kako možeš da mi pomogneš kada me uhvati napad panike, pomozi mi!“
A u pismu stoji sledeće.
- Znaj da ću biti nekad uplašena bez razloga i mogućnosti da objasnim isti, zato te molim da me razumeš i da ne budeš nervozan zbog toga.
- Nađi moje lekove i potrudi se da uzmem odgovarajuću dozu.
- Vežbe disanja će me frustrirati ali su od krucijalnog značaja u tom momentu za mene, pomozi mi u tome i sinhronizuj moj ritam disanja sa svojim.
- Ljubazno mi predloži koje su to stvari koje bismo mogli da radimo zajedno kako bih skrenula misli sa paničnog napada (ne govori mi šta moram i treba da uradim i čuj me kada kažem „ne“ za nešto)
- Stavi mi do znanja da se ovo već dešavalo i prošlo i da uvek prođe, tako će i taj put. Podseti me na neke smešne stvari i momente koje smo proživeli zajedno kako bi mi izmamio osmeh i nasmejao.
- Po koji gutljaj vode može da mi pomogne, ali molim te me ne teraj da jedem i pijem objašnjavajući mi da moram, jer mi se od toga povraća.
- Diši sa mnom
- Ako možemo da odemo sa mesta na kojem smo- vodi me kući.
- Molim te budi dobar i ljubazan prema meni, nisam svoja i osećam se u tim trenucima osramoćeno i krivom što te izlažem svemu tome, nemoj dodatno da me frustriraš ponašanjem.
- Nekada jako dug, iskren i topao zagrljaj pomaže.
- Pomoć u disanju će mi mnogo pomoći.
- Ukoliko sam mnogo loše pozovi umesto mene moju mamu, sestru ili najbolju priajteljicu.
- Reci mi da se ne borim protiv stanja, već da pustim da prođe. Što se više budem trudila da kontrolišem (ili da ti kontrolišeš moje stanje) to će biti gore.
- Saosećaj se sa mnom, možda ne shvataš napad, ali shvataš i razumeš mene.
- Kada prođe, nakon nekolik osati, započni razgovor sa mnom o tome kako se osećam, šta bismo mogli bolje da uradimo sledeći put i tome slično.
Prilažemo vam celo pismo u originalu.
I have panic & anxiety disorder. My boyfriend does not… but wants to understand it so he can help me. SO I made him this list! Feel free to share w ur loved ones that need guidance! pic.twitter.com/k8pcCfzMcj
— kelsey darragh (@kelseydarragh) May 11, 2018
– Kada smo „u depresiji“ to je kao da smo upali u nekakvu duboku rupu u zemlji. Gledamo uvis, prema onom dalekom krugu svetlosti, a oko nas je sve mračno, skučeno, ne možemo da se pomerimo. Iznad i oko nas vrvi život, sve je u pokretu, čuju se razni zvuci, a mi paralisani, nemoćni, gledamo u vis žaleći što se ne možemo priključiti. Ne vidimo izlaz. I ništa ne radimo. Čak, ni ne zovemo u pomoć! Paradoksalno, sramota nas je što smo u rupi – opisuje psihoterapeut Milica Ristić.
Delite ove korisne informacije ne bi li nekome olakšali život i te napade koji mogu da umanje kvalitet života.
Pročitaj još:
Depresija nema lice: Nasmejani i veseli ljudi možda pate jače i dublje od onih tužnih!
Uspešno ste se prijavili