Oni su delili klupu u pribojskoj gimnaziji „Lazar Komarčić“, zajedno rešavali tinejdžerske probleme i čuvali tajne, a danas nakon više od 40 godina poznanstva i dalje su složni kao nekada.
Ovo je priča Ljiljane Vujović (58), žene koja je pre dve nedelje proslavila 40 godina mature sa prijateljima u Priboju. Svi oni su sada oformljeni ljudi, sa porodicama, fakultetima, visokim funkcijama i „rasuti“ svuda po svetu. Ali svake pete godine, jedno veče je samo njihovo.

Foto: Privatna arhiva
Kako ona navodi, znala je da ne može da je sačeka ništa novo, s obzirom da svi znaju sve o svima i da se redovno čuju. Ipak, imala je pozitivnu tremu pred polazak.

Foto: Privatna arhiva
Njihovo veselje ništa nije moglo da pokvari. Dobro raspoloženje i nasmejana lica napunila su prostoriju do poslednjeg mesta, a čak i kada je sve naglašavalo da će muzika da otkaže, oni su imali rešenje.
– Naš prijatelj Mirsad je poznat po tome da dobro peva. Nismo bili baš zadovoljni pevačima koji su bili te večeri zaduženi za dobru atmosferu, pa se on latio mikrofona. Proveli smo se bolje nego ikada. Mirsad je pevao sve numere koje su obeležile to naše vreme i srednju školu. Vratio nas je stihovima u mlade dane, a svojim glasom razgalio – objašnjava Ljiljana.
Dodaje da je bilo svakakvih situacija na okupljanjima, pa je tako i sada sa nama podelila da se dešavalo da se stari prijatelji nekada ne prepoznaju tako lako na okupljanjima, ali dovoljno je da samo malo načuljite uši, saslušate šta pričaju i odmah ćete znati ko je u pitanju.
Svaki put kada se okupe ovim povodom, kako kaže ona, samo nastave gde su stali prošlog puta. Šta je bilo različito ovoga puta? Komplimenti! Dame su od svojih prijatelja dobijale samo najlepše reči upućene njihovom izgledu. Najčešće je moglo da se čuje to da izgledaju mnogo mlađe nego pre pet godina, kada su se poslednji put sreli uživo.
Uspešno ste se prijavili
Ja sam jedan od drugara iz te zlatne generacije, koja je do danas ostala zajedno cvrsto se držeći za ruke. Ponosan sam sto je naše prijateljstvo preživelo teska iskusenja minulih decenija. Izrasli smo u normalne i realne ljude, koji znaju da imaju mnogo lepog sto mogu da prenesu svojoj deci.
Posebno me raduje sto nismo dozvolili da nam nacionalizam bilo koje vrste pojede uspomene i drugarstva.
Sve vas ljubim i vec se radujem skorim susretima.