Kina je godinama unazad centar proizvodnje i trgovine. Jedna od najstarijih civilizacija na svetu, idealno je mesto za pokretanje soptvenog biznisa, novog brenda ili jednostavno svet gde se za malo para, može dobiti mnogo toga.
Kada se uzme u obzir da na 90 odsto proizvoda sa kojima se svakodnevno srećemo stoji ispisano „Made in China“ jedina logična odluka jeste da se spakuju koferi i krene put te čudesne zemlje.
Na prvi pogled to izgleda veoma jednostavno. Kupi se karta, nađe smeštaj, spakuje kofer i sa nekoliko stotina ili hiljada evra sedne u avion i krene u nabavku. Nije baš sve tako. Budući trgovci, kako su nam ispričali, prvo moraju da donesu odluku koju će robu doneti.
Sama Kina, podeljena je na industrijske zone, pa je tako u severnom delu zemlje smeštena teška industrija, zbog niskog standarda i malih plata. Na jugu „živi“, gde je standard znatno veći, smeštena je precizna industrija, kao i sve što je u vezi sa elektronikom.
Na jugu Kine nalaze se i gradovi Šenzen, Gunagdong, Guangdžu, koji su na rekama, i sto je najbitnije blizu su Hong Konga. To im daje veliku prednost, s obzirom da se skoro sva trgovina obavlja preko Hong Konga , jer na taj način Kinezi traže povraćaj PDV-a.
Istok Kine baziran je oko Pekinga i Šangaja. Kako je standard ovde znatno veći u odnosu na sever i jug, roba je skuplja za oko 30 odsto. Ne preporučuje se kupovina robe za preprodaju u ovoj oblasti.

Kina
PREVOZ, BORAVAK I CENE
Kupovina avionskih karata i pronalazak smeštaja može da se prepusti turističkim agencijama, ali one za to uzimaju proviziju, čime sam put poskupljuje. Jeftine karte nabavljaju se preko sajtova avio kompanija, koje svakodnevno izbacuju promo cene.
Cene karata kreću se od 500 do 730 evra. Najbolji sajt za pronalaženje smeštaja u Kini je www.ctrip.com. Kako je taksi dosta skup, treba birati lokaciju u blizini mesta koje planirate da posetite. Pristojan smeštaj može da se nađe za 25 evra.
Boravak u Kini, bar u početku, nije nimalo lak. Vise od 98 odsto ljudi ne govori engleski jezik. Jedini spas mogu da budu stranci koji zive u Kini, i koji su voljni da pomognu. Uglavnom su tu iz istog razloga. Gotovo da su uvek raspoloženi za širenje poslovne saradnje, bez straha da im baš vi možete ugroziti biznis, jer je tržište ogromno.
Trgovci pričaju da je jedan od velikih problema, kada se prvi put nađete u Kini, kako da pronađete markete sa robom koju tražite. Zato, vizit karta firmi sa kojima se trguje, otvara sva vrata. Tačnije, one se pozajmljuju od ljudi koji su već u ovom biznisu.
Ona se pokazuje čak i taksisti kada hoćete da vas odveze do željenog mesta. Bez vizit karti možete smatrati da ste izgubljeni.
KUPOVINA
Konačno odredište je market ili tržni centar. Više od deset sati je potrebno da bi ste obišli i proverili kvalitet robe koju želite da kupite. Kupci kada se odluče za određeni proizvod, plaćaju 30 odsto avans. Kinezi nemaju nikada ništa na stanju, pa isporuka traje od sedam do 10 dana. Za robu koja treba tek da se proizvede potrebno je 30 do 45 dana. Preuzetu robu kupci transportuju preko agenta.
Početne cene su veoma visoke, ali uz dobro cenkanje, one mogu znatno da se spuste. Ipak, nepisano pravilo je da kada trgovac postane agresivan u komunikaciji da je to i najniža cena na koju pristaje.

Marija D.
TRANSPORT ROBE
Kada završite kupovinu, sledeća velika stavka je transport robe. Ona se, uglavnom, šalje u kontejnerima, brodom i potrebno je do 45 dana da stigne do luke u Rijeci u Hrvatskoj. Odatle roba ide kamionim širom Balkana i Evrope. Tek kad roba pristigne, plaćate PDV, koji je 20 odsto i carina koja se kreće od jedan, pa do 20 odsto.
To bi, u najkraćim crtama, bio put od ideje da kupite nešto u Kini pa dok vam ne stigne roba na kućnu adresu. Naravno, sve je lakše ako imate pomoć ljudi koji imaju dovoljno iskustva da vas odvedu, upute i pomognu oko svih bitnih stvari, ali i sitnica koje će vam olakšati i put i posao u Kini. Marija, autorka ovoga teksta, je devojka koja zajedno sa svojim poslovnim partnerom redovno vodi ljude put Dalekog Istoka i to iskustvo prenela nam je ovim tekstom.
KUPOVINA = PRAZAN STOMAK
Obilaženje tržnih centara zna da izvuče poslednje atome snage. Nekada je hrana u Kini bila izuzetno jeftina i za nekih osam evra mogli ste naći kompletnu večera. Porastom dolara na tržištu, sada obrok u restoranu kosta i do 22 evra. Hrana na ulici, s nogu, staje mnogo manje. Može se naći nešto da se pojede i za četiri evra.
Uspešno ste se prijavili