Danijela i Petar su u emotivnoj vezi bili godinu i po dana, a onda su odlučili da svoju ljubav potvrde venčanjem. Poslednje subote februara ove godine organizovali su svadbu, sa željom da se ona pamti po dobroj atmosferi.
Sada kada se prisećaju svih detalja, ono što oboje naglašavaju je da bi želeli da ponove sve, a da ništa od urađenog ne bi menjali. Ideja im je bila da krunisanje ljubavi proslave u vidu velike žurke na kojoj će podijum uvek biti pun. Tako je i bilo…
– Svadbu nikada pre nisam zamišljala, jer sam oduvek imala veliku averziju preme tome, ovo najiskrenije kažem. Prvi put u životu sam sa Petrom pričala o svadbi i počela da je zamišljam. Ono što sam zaista želela i zamišljala sa njim, tako je i bilo. Najbitnija nam je bila muzika, jer smo bili sigurni da ukoliko muzika bude dobra, onda će sve biti savršeno. Zamišljali smo svadbu kao žurku sa punim podijumom i mnogo omladine. Tako da, sve što sam zamišljala sa njim otkako smo se upoznali, bukvalno sve se i ispunilo, ništa ne bih menjala – kaže Danijela.

Danijela i Petar, Foto: Privatna arhiva
Veče pred venčanje je imala tremu, a ujutru kao da se desio neki preokret.
– Jedva sam čekala da sve počne, a nijednog trenutka me nije uvatila panika. Razmišljala sam: “Kad ćemo više u taj restoran, hoću da počne prvi ples i žurka da ne prestane”. Dan je bio da ga poželiš, pravi prolećni, nije mogao biti lepši – priča Danijela za “Asku”.
Danijela je iz sela Vračević, pa su svatovi zajedno sa mladoženjom tog jutra krenuli iz Beograda. Obarali su jabuku, kupovali mladu i ispoštovali sve tradicionalne običaje. Onda je došlo vreme da se krene na venčanje.
– Tog dana smo se venčali samo u Manastiru Bogovađa i venčanje je predugo trajalo, ali mi smo se i u crkvi sjajno proveli. Pred oltarom smo se kumovi i nas dvoje non stop šalili, kum i mladoženja su pevali uz popa, zasmejavali su nas. Pera i ja smo se takođe, kroz naše interne fore, šalili sve vreme iako je pop samo pola metra ispred nas. Čak bih i to ponovila – priseća se mlada.

Danijela i Petar u crkvi, Foto: Privatna arhiva
Posle crkve otišli su u restoran gde su otplesali prvi ples uz numeru koja je obeležila njihovu vezu.
– „Ringišpil“ Đorđa Balaševića je naša pesma, a nakon toga je krenula prava žurka. Bila sam uzbuđena kao nikada do tada. Nas dvoje smo veseljaci po prirodi i taj dan je bio naš. Nismo seli ceo dan jer je muzila bila fenomenalna i podijum je sve vreme bio krcat. Bukvalno sam se kroz masu provlačila. Ne pamtim da sam ikad bila na toliko veseloj svadbi. Ne što je naša, ali je zaista bila perfektna, mi smo prezadovoljni – ponosna je Danijela.
Najzanimljivija stvar na ovoj svadbi je što nije prisustvao matičar. Kada smo je pitali zašto nisu obavili i to venčanje, Danijela je objasnila:
– Što se matičara tiče, zakazali smo za 22.mart i divan je osećaj, jer još uvek imam vremena da se predomislim, a i da uživam u svom prezimenu – kroz smeh nam je ispričala.
DEVOJAČKO VEČE
Foto: Privatna arhiva
„Imala sam devojačko veče koje mi je organizovala kuma sa ekipom drugarica i bilo je ludo i nezaboravno… 15 devojaka u kafani za venčićima, velom i raznim bedževima koji opisuju svaku devojku ponaosob. Svi pijani sem mlade, jer je u drugom stanju, ali ona je luda i bez alkohola“, kaže Danijela.
Uspešno ste se prijavili