Džordž, na svoj petnaesti rođendan dobija pismo od preminulog oca, koga je jedva stigao da upamti. Zajedno sa njim i mi čitamo uzbudljivu i napetu priču oca o devojci koju je jednom sreo, o devojci sa pomorandžama.
Kada je ugleda u autobusu sa kesom punom pomorandži život ovog tada mladog momka, preokrenuće se zauvek. Fascinacija tom devojkom i misterijom oko nje, opsesivno ga vodi u susret životu. Nagoni ga na million fantazija i scenarija, dok ne sazna ko je ona, gde živi i zašto nosi tolike pomorandže? Njegov dan je dug i mučan, ceo dan šeta ne bi li je negde ugledao. Da li ide na ekspediciju na Mont Everst pa se sprema, da li je majka nekoliko dece kojima želi da napravi sok?
Šta sve može na um da padne mladom zaljubljenom momku punom mašte i uzbuđenja. Njegova opsesija njom se nastavlja, i mi je zajedno sa njim u stopu pratimo. Šta će biti dalje? Šetamo ulicama, besciljno, gore-dole, ne bi li na tren ugledali u žutoj vetrovci devojku sa pomorandžama. Ona je toliko živa, toliko upečatljiva, toliko opipljiva, da moramo da je nađemo. Samo da je ponovo sretnemo. A kada je sretnemo…

Foto: Pexels
Džordžov otac želi da i nama, baš kao i njemu postavi mnoga pitanja, koja su i njega mučila. Ko smo mi? Kakav je svet koji nas okružuje? Da li smo samo parče beskraja ili je beskraj već u nama ? Ima li nečeg izvan ovih malih života za koje smo toliko vezani?
Život priča najlepše priče i mladi Džordž to ubrzo shvata. Nekada su krajevi srećni, nekad manje srećni a sva lepota je u potrazi za onim što želiš da traje. Devojka sa pomorandžama je simbol snova, ljubavi, posvećenosti i nijansi. Jer kao i u životu, ne postoji svetlo bez tame, ne postoji smeh bez suza, ni ljubav bez patnje. Ponekad je jedina uteha biti privilegovan da takvu ljubav uopšte doživiš, pa makar i trajala koliko treptaj oka. Jer svaka misao o našoj ljubavi, svaki pogled koji nju traži, svaki san o njoj i uspomena je večnost za sebe.
Zar ne želimo svi da ostanemo upamćeni prema tome koliko smo bili voljeni? Da znamo da je neko za svaku našu šnalu u kosi ispričao celu jednu priču? Zar ne želimo svi da budemo upamćeni i voljeni zauvek?
Ova nežna knjiga dokazuje, da u svakom od nas postoji najveća ljubavna priča, ceo svet radosti, života i čuda, ako smo dovoljno srećni da nađemo nekog ko će tim očima da nas gleda. Na kraju romana, otopite led sa srca i plačite slobodno.
Uspešno ste se prijavili
Izvor:Maja Marković