Često se dešava da u svakodnevnom pisanju i govoru pravimo velike greške koje možda ni ne primetimo.
Tako postoje neke reči koje pogrešno izgovaramo, a vremenom smo na to navikli! Pored govora, mnogo ljudi greši i u pisanju i zato je vreme da konačno rešimo te nedoumice.
Dakle, ukoliko niste sigurni da li je nešto istina, vi sumnjate, iako mnogi kažu da sumljaju.
Ukoliko zovete nekoga da ide sa vama, piše se sa mnom, a ne samnom.
Pitanje se postavlja sa jel’ idemo, a zaljučak sa jer idemo.
Zavesa vam je okačena o garnišnu, nikako o garnišlu.
Ne znam se piše odvojeno, ali neznanje se piše zajedno.
Primili ste injekciju, a ne injekciju (nj se čitaju odvojeno, a ne kao suglasnik nj) i dete vam ide u to odeljenje, a nikako u odelenje.
Muškarac koga vidite može da bude seksepilan, ali ne može da bude seksipilan, kao i inteligentan, a ne intelegentan.
Kaže se ja bih da idem tamo, a ne ja bi da idem tamo, a usput možete da stavite ajlajner, a ne alajner.
U čaši može da vam fali led, a nikako hvali hled, sa druge strane onog najzanimljivijeg u društvu svi će da hvale, a nikako da fale.
On je toliko zgodan da vas je strefio „infarkt„, ali ne i „infrakt“.
Ukoliko vam dolaze gosti, polužićete im suhomesnato i salatu sa prazilukom, a ne suvomesnato i prazniluk.
Koje vas jezičke nedoumice najviše nerviraju?
Pročitaj još:
Uspešno ste se prijavili