Disleksija je jedna od nekoliko specifičnih teškoća učenja i ispoljava se problemima u savladavanju čitanja i pisanja slova, brojeva, znakova, kao i problemima u orijentaciji u vremenu i prostoru.

Foto: Profimedia
– Ukratko rečeno, disleksija je problem sa čitanjem i pisanjem, mada to ne mora uvek da ide zajedno. Kod ljudi koji imaju disleksiju vid, sluh i inteligencija su sasvim dobri. Problem je što se ne povezuju slova, ili kada se čita ne razume se ono što je pročitano. Samo čitanje može da bude sporo i neujednačeno. Disleksičari koriste 6 puta više delova mozga od nas i onaj koji je zadužen za čitanje se kod njih nalazi u pogrešnoj hemisferi. Kako se u toku čitanja kod njih pale neki sasvim drugi centri u mozgu, do rezultata se dolazi, ali jako sporo i ulaže se veliki napor- objašnjava defektolog surdoaudiolog Ivana Dakić .
Disleksija se može primetiti u detinjstvu kada kreće susretanje sa čitanjem i pisanjem, ali se često zbog neiformisanosti, nesposobnost razumevanja pročitanog, prepisuje lenjosti ili nekim drugim karakteristikama koje nemaju veze sa realnošću.
– Disleksija se najčešće prepoznaje u 2 ili 3 razredu, mada ima slučajeva kada se otkrije i kasnije. Deca mešaju slova, imaju problem da ih vide ili im slova jednostavno „trče po papiru“. S obzirom da je neznanje o ovom stanju još uvek zastupljeno kod nas, ova deca se suočavaju sa optužbama da su lenja pa čak i bezobrazna. To nema nikakve veze sa istinom, jer oni jednostavno ne mogu da razumeju ono što se nalazi na papiru. Zamislite da vas neko tera da čitate na kineskom i ubeđuje vas da ste nesposobni jer ne shvatate šta vidite- kaže Ivana.

Foto: Profimedia
Pored toga što stvara veliki problem u toku školovanja i obrazovanja, disleksija može imati i velike posledice sa psihološke strane.
– Zbog disleksije, mnogi ljudi se povlače u sebe, gube na samopouzdanju, deca veruju da su glupa ili nesposobnija od druge dece. Još u ranim godinama, deci se mora objasniti da bez obzira na njihovo stanje, ne znači da se na bilo koji način razlikuju. Disleksičari su često vrlo nadareni za crtanje, umetnost ili neke druge stvari i na tome treba raditi. Nažalost, veliki problem je što u mnogim školama profesori, pa čak i psiholozi nisu u potpunosti upoznati sa ovim problemom- priča Ivana.
Iako se ne može izlečiti, može se umanjiti i postoje načini i vežbe uz pomoć kojih se oni sa ovim problemom mogu lakše izboriti sa disleksijom.
– Disleksija je neizlečiva, ali postoje vežbe koje mogu da pomognu ili umanje probleme. Npr, vežbe okretanja očiju koje mora biti sinhronizovano sa pokretima ruku, ili jednostavne telesne vežbice koje mogu dosta da utiču. Takođe, mora se vežbati memorija, vežbe govorenja na slogove i važno je sve to raditi sa pauzama. Najvažnije je da disleksičari veruju u sebe i imaju samopouzdanja- objašnjava Ivana.
Veliki broj poznatih ličnosti je živelo sa ovim stanjem, kao na primer, Tomas Edison, Leonardo Da Vinči, Pikaso, a danas su to Tom Kruz, Kira Najtli, Orlando Blum, Džejmi Oliver i mnogi drugi…
Uspešno ste se prijavili