Ovo nije stručni tekst doktora o carskom rezu, već iskustvo jedne mame koja se pre šest meseci porodila na ovaj način.
Ovo pišem kako bi pomogla ženama koje čeka isto. Kada sam saznala da se neću poroditi prirodnim putem, istraživala sam noćima šta me čeka. Mnoge žene su govorile o svojim iskustvima, ali mi je uvek falilo „još malo informacija“. Pa da podelim svoje iskustvo sa svim čitateljkama Aske u nadi da ću im olakšati put ka nepoznatom.
Pre svega da znate da carski rez određuje doktor. Ne može da bude vaša volja, već iz određenih razloga mora da se odradi takav porođaj. Planirala sa da se dogovaram sa doktorom, upoznam anesteziologa koji će mi objasniti kakve anestezije postoje i verovala sam da ćemo zajedno zakazati dan kada ću se poroditi. Međutim, sve što sam planirala nije ispalo tako.
Vodenjak mi je pukao 13 dana pre termina i tako sam sa svega osnovnim papirima za porodilište krenula u Narodni front. Tako su me na prijem odmah pregledali i uputili na sprat.
Sačekala sam svoj red, uradila pregled, zatim CTG, završila klistir i spremila se za salu. Ne morate da brinete o ovim stvarima jer vam medicinske sestre sve objasne i one vas vode kroz ove procedure. Pred sam porođaj su mi stavili kateter (o tome da li kateter boli i da li je neprijatan klistir čitajte u odvojenom tekstu).

S obzirom na to da nisam poznavala anesteziologe, nisam imala prilike da pričamo o anesteziji. U sali mi je doktor rekao da ćemo raditi spinalnu anesteziju, međutim ispostavilo se da sa stomakom do zuba i pod ozbiljnim kontrakcijama očigledno nisam mogla dovoljno da se savijem da bi mi dali tu anesteziju (injekcija se daje u kičmu i taj proces je bezbolan). Nakon toga odlučuju da me uspavaju i tako sam za svega nekoliko sekundi bila u snu.
Kada su me probudili odveli su me u sobu i tamo je bilo nekoliko sestara koje su me „obletale“ i pomagale mi. Bolovi su podnošljivi, ne možete tog dana da ustanete, ali ste pod terapijom i nije ništa što ne može da se izdrži. To veče mi je medicinska sestra pomogla da ustanem i istuširala me. Malo mi se zavrtelo u glavu, ali je i to prošlo za manje od minuta.
Sutradan sam morala da ustanem i da prošetam po hodniku, sa sestrom koja me je sve vreme čvrsto držala za ruku. Nakon toga gotovo da više nisam ni ležala. Trećeg dana sam puštena kući, a nakon sedam dana sam skinula konce.
Tamo pažljivo vode računa o tome šta smete da jedete. To je mnogo čaja, malo keksa i jedan dan možete da dobijete supu i griz koji je kuvan na vodi.
Mnogi su me upozoravali na to da kada prorade creva i krenem u wc na dužu nuždu da ću osetiti bolove poput menstrualnih. To kod mene nije bio slučaj.
Nije baš sve carsko u ovakvom porođaju budući da se oporavljate nekoliko dana, ali nije ni stvar od koje treba da strepite. Sve u svemu, bilo da se porađate prirodno ili carskim rezom ono što treba da znate jeste da je istina ono što kažu – to su bolovi koji se najbrže zaborave!
Pročitaj još:
Uspešno ste se prijavili