Koliko je to korisno u mnogim situacijama, toliko može i da ima ozbiljne posledice. Pogotovo korišćenje društvenih mreža za decu i tinejdžere.
Svedoci smo priča koja potresaju Srbiju, o tome kako su manijaci i pedofili namamili decu putem interneta na sastanak uživo, a kada bi se (pogotovo devojčice) pokušale odbraniti, za posledicu bi dobile traume, uvrede ili u najgoru ruku fizičko maltretiranje.
Da li možemo da stanemo ovome na put? Pa, možemo! Ukoliko smo odgovorni roditelji koji, neće ugrožavati privatnost deteta, ali će svakako voditi računa kako da njihovi naslednici pravilno koriste društvene mreže.
Znate onu rečenicu roditelja dok smo bili deca: „Ne razgovaraj sa nepoznatim ljudima na ulici“? Hajde da isto to vaspitanje primenimo i na današnju omladinu i u sajber svetu.

Foto: Pixabay
Beogradu je u toku Festival detinjstva na kojem svakodnevno nekoliko izlagača predaje na teme bitne za odrastanje. Među njima je bila i Katarina Jonev, edukator na temu zaštite dece i mladih na internetu, koja je svojim predavanjem pokušala da podigne svest roditelja o važnosti ove teme. Ne, ne znamo sve najbolje i bitno je da se pozabavimo decom i njihovim ulaskom u sajber svet.
– Bezbednost dece na internetu jeste jedan od najvećih problema bezbednosti, kako u Srbiji tako i u inostranstvu. Nažalost imali smo toliko negativnih primera u proteklih nekoliko meseci koji su uključivali decu i sajber prostor. Roditelji su najbitnija okosnica, ali i ukosnica. Oni su najbitniji prijatelji dece u sajber prostoru, pogotovu na društvenim mrežama. Koliko god se nama činilo da nam te društvene mreže pružaju beskrajni svet i beskrajne mogućnost, takođe predstavljaju i uslovno rečeno bure baruta – objašnjava Jonev.
Ona navodi da bi roditelji trebalo da obrate pažnju na pravilno korišćenje društvenih mreža kod dece.
– Roditelji ne treba da dopuste da deca sama koračaju u sajber prostoru, već da sa njima naprave te prve korake. Kako? Tako što će nekoliko osnovnih pravila upotrebiti. Pre svega treba da objasne detetu da svoju lozinku ne daje nikome, da je ne zapisuje nigde gde bi neko mogao da vidi i kada koristi javni računar da bi trebalo da se izloguje jer su potencijalne zloupotrebe zaista mnogobrojne – kaže edukator.
Najbitnija lekcija koju je najteže objasniti mladima u Srbiji jeste ta da virtuelni prijatelji nisu njihovi pravi prijatelji i da ta pomama za jurenjem lajkova, pregleda i pozitivnih komentara, može voditi u potencijalnu opasnost.
– Ako dete želi da ima na stotine onih malih srculenaca to će značiti da mora da prihvati veliki broj prijatelja na društvenim mrežama među kojima će biti mnogo nepoznatih osoba, koje nikada nije videlo u stvarnom životu. Nikad ne zna ko se zapravo krije iza tih profila sa fotografijama životinja, ili ko su zapravo ti ljudi koje su prihvatili da uđu u njihov virtuelni svet. Postoji još jedna stvar koju bi roditelji trebalo da objasne, naglašavam ženskom detetu. Postao je trend da devojčice dobijaju pažnju od dečaka samo ako se ne ponašaju kao dame, ako objavljuju golišave i provokativne fotografije ili ako prihvataju da ih neko seksističkim komentarima oslovljava. Prosto moramo da vratimo decu od 11 do 14 godina na pravi put, da im objasnimo da su one dame, buduće majke, doktorke i pravnice i da to neće biti dobro za njih u budućnosti. O tome na kakav sve način te fotografije mogu da budu upotrebljene i na kakvim sajtovima mogu da osvanu, o tome da i ne govorimo – naglašava Jonev.

Foto: Pixabay
Sva istraživanja, ali i Katarinina praksa pokazuju da dete koje je u problemu, kome neko preti, bilo vršnjaci ili neko u sajber svetu, pre će to reći svom drugaru, nego stručnjaku, a roditelji su zaista na poslednjem mestu što je velika greška.
– Ogroman je problem jer deca imaju sve manje poverenja u roditelje, smatraju da će biti kažnjeni i osećaju se krivima. Jačanje odnosa komunikacije roditelja i deteta zaista treba da krene od malih nogu. Tek kada dete može da se otvori roditelju tada je problem rešiv. Na primer, ukoliko neki manijak ili pedofil maltretira dete na društvenim mrežama, ne može dečak ili devojčica od 12 godina da ode u policiju i prijave slučaj, a roditelj to može. Ukoliko dete ima poverenja u roditelje i slobodu da im ispriča sve, onda su stvari mnogo jednostavnije. dete će znati kako da reaguje – zaključuje Jonev.
Prvi znaci koji pokazuju da dete žrtva maltretiranja i ucena
- Štreca na zvuk telefona
- Beži od mobilog telefona, a do skoro nije mogao bez njega
- Anksiozno je
- Ne želi da se druži sa drugarima iz realnog života
- Zanemaruje školske obaveze
- Zanemaruje vannastavne aktivnosti/treninge
- Pokunjeno je
Budimo odgovorni, objasnimo deci kako se pravilno koriste društvene mreže i budimo deo njihovog virtuelnog sveta!
Uspešno ste se prijavili