Kako život lepo udesi da od svih planova bude realizovan onaj za koji nemaš nikakva očekivanja i uz koji će ti biti sjajno, a da to ni ne znaš.
I bi ta subota.
Nas desetak slavilo nju jednu, malog zvrka koji puni 29.
Nisam preterani „fan“ novopečenih kafana, tačnije nisam uopšte ljubitelj, ali „kud svi turci, tu i mali Mujo“, samo dok se slave lepe stvari. Za ovu baš ne bih mogla da kažem da je kafana novog tipa, jer je nova samo po datumu otvaranja, a vreme u istoj je stalo. Atmosfera je iz drugog doba.
Po čemu znam da je vreme stalo?
Garderoba: Jakna se naplaćuje odmah i to 100 dinara
Ve-ce: Nit papira, nit sapuna, nit poklopca na vodokotliću
Devojke: Goli stomaci, šorcevi na crne hulahopke, crvene majice na bratele uz crni brus koji se vidi jer je fora
Još smo mi njima bili čudni, kao pali s Marsa sa pokrivenim stomacima, kratkih rukava, ravnih čizama. Svašta od nas. Kakav danak neiskustva, došli nepripremljeni na takav provod.

Foto: Profimedia
Nisam znala da postoji mesto gde je atmosfera na vrhuncu uz hitove narodne muzike iz devedesetih. Pesme poput „Bio si mi sve, glavni lik iz serije“(Indira Radić), „Sve moje njeno je da odem vreme je“(Sanja Đorđević), a onda presek sa „Da li bi prala naše gaće mače“ (Tap 011), pa „Da l si ikada mene voljela, kao tebe ja“ (Knez), preko Harisa i „Dajte vina hoću lom“, sve do „Iznad grada veče pada, tvoje usne čokolada“ (Jami).
Elem, uz sav taj džu-boks iz naftalina, krenu i misli iz tog vremena naravno da se pojavljuju, tačnije ne tad, jer sam u delirijumu dobre atmosfere i ne sme neki hit da mi promakne, kasnije malo. U pauzama hitova, dok se nižu neke novonastale pesmice ili na putu do kuće kada mi mozak probija samo jedna pesma, najupornije, krene malo po malo da se ljubav provlači. Setih se nekih ekskurzija i simpatija. Setih se svojih suza, raznih pesama koje sam posvećivala tamo nekim likovima.
Recite mi molim vas da ste i vi to radile?
Najviše mi je padao na pamet period 18. rođendana, jer i same dame na tom mestu su bile obučene u skladu sa vremenom iz kog je bio repertoar. Nisam mogla da pobegnem od toga.
Koliko sam kao patila i kao volela, a u suštini nisam ni jedno ni drugo. Šta zna poludeli hormon šta je ljubav?! Svaka simpatija je tada bila najvažnija na svetu i baš ta koja meni treba. Nisam shvatala da sam pre svega samoj sebi najpotrebnija. No, dobro, to ide s godinama, tešim se, pošto se još tražim i gradim, ali stasavam polako u osobu kakvu želim.

Foto: Profimedia
Svaka pesma ima svoje vreme, svoje ljude, hteli mi to ili ne, ako ne konkretna pesma onda bar period u kome su rađene ili tekstovi i emocija koju prenose.
Sve to na stranu, provod je nama bio sjajan, a znate po čemu znam to? Došla sam kući nasmejana, preznojena od đuske i sa pesmom u glavi. Međutim, stvar se otrgla kontroli, pa se ja i probudih sa „Otkači, kači, sa mnom do ludila, odavno nisam tako ljubila“, tad sam već morala, očigledno, da se malo bacim u dubioze, čim je Mira Škorić toliko uporna. Ignorisala sam je čitav dan, ali baš nije popuštala i pala sam pod njen uticaj predveče, uveče. Kako to obično biva, prelistah neke poruke, neke fotografije, neke misli.
Kako su muško ženski odnosi neiscrpna inspiracija za sve u životu, mene na tu stranu i pukla ova pesma. Ne volim one patetike, pukne te pesma pa padneš u „bedak“ i budeš vezana za krevet i pogrešne misli narednih 200 godina, kao da je ne daj Bože neka velika katastrofa. Ljudi jesu vodili bitke zbog ljubavi, ubijali zbog nekih pogleda, jednih očiju, ne treba omalovažavati ljubav u tom smislu, ali ne treba ni sebe.
Učim da mislim lepo i da odbacim sve „ružno“ što mi ne služi, sve situacije koje su mi neprijatne i sve osobe koje me ne raduju. A dajem sebe tamo gde mislim da treba, kod onih koji to prepoznaju i onima koji meni prijaju. Dok je osmeh na licu, sve je dobro, znači da se bude lepe emocije i da mogu da budem mirna. U to ime sam i djuskala najviše uz Miru Škorić.
Ne volim kačenje za osobe, jer onda gubimo identitet, slobodu, sebe…Nije baš najzdravije, složićete se?! Ali volim taj dobropoznati „klik“.
Dosta sam ljubila, grlila, bila luda i za Kurtom i za Murtom, ali nisam skoro tako „otkačila“, nit prepoznala to „otkačinjanje“ sa druge strane. Mislim na normalno i zdravo otkačinjanje. Ako otkačite zajedno jedan za drugim, prepoznate to vaše ludilo, i onda je to prava stvar. U redu je da otkačimo, pa da se opet zakačimo. Dobro je da grlimo, pa da napustimo, otpustimo i opet se sastavimo, ali nije u redu da se ukočimo ili vraćamo unazad, na mesto gde smo već patili. Osim ako nisi mazohista.
Zaista ništa nije smak sveta. I sve se dešava za naše najveće dobro. Nije kliše ni lajf kouč parola koju treba da ponavljamo, treba to zaista da se razume i shvati.

Foto: Profimedia
Onaj koji otkači sa tobom do ludila neće mrdati od tebe ako je taj, a ako mrdne, nije taj. Jeste kao sve to lepo u teoriji, praksa…hmm.
Volim da izražavam emocije, da kanališem to kroz svoj organizam, bilo lepe ili bilo ružne, verbalno ili delima, samo onda kada znam da ću se ja i eventualno osoba preko puta, bolje osećati. Lepo ti je, to je ljubav- prati osećaj. Nije lepo, razmotri šta tačno nije lepo, doći ćeš na ovaj ili onaj način u vezu sa strahom- osvesti, obradi, skloni. Strah i ljubav su odgovor na sve. Sve se povezuje sa programima koje smo usvajali tokom odrastanja kao naše, a da sebe nismo još ni izgradili.
Nemoj ni da se kačiš sa nekim iz straha, to je onda osuđeno na propast. To hvala Bogu nisam radila, ni kao mlađa, a sad tek – ne.
Otkači ludo i zdravo, kako samo ljubav može, a znaćeš da je to to onda kada shvatiš da nema straha. Da si mirna. Da će sve da se desi onako kako je najbolje za tebe i da se upravo tako i dešava.
Kako sam vinopija i zimogrožljiva, najviše kod Mire volim ono „Uzmi me, ko vino me popi, nek vatra luda, usne mi topi“.
Šta učini „crna Miro“ od jedne subotnje večeri i moje lude glave i to baš sad kad sam emotivno poljuljana?!
Evo i dalje se smejem na reči i ritam pesme, veseli me, a to je dobro. Nek ide život, to bre pokreće.
I bi ta subota u sred ponedeljka. Hvala ti.
Pročitaj još:
Završen je polumaraton: Trčala sam koliko su me noge nosile, a mislila koliko mi je glava želela
SREĆA Ako je ne budete tražili, gušili ili pritiskali ona će sigurno sama doći!
Parola “možeš ako misliš da možeš” nije fraza, već umetnost življenja
Uspešno ste se prijavili