Trebamo biti zahvalni tim avangardističkim pojednicima svoga vremena jer su nam omogućili da imamo veliki izbor u svemu, ali i obavezali da mudro biramo i još mudrije koristimo. Sve što danas jedemo, oblačimo ili koristimo neko je morao da otkrije, isproba.
Potpuno je jasna privilegija kojom nas je neko nagradio, ali i postavio lestvicu visoko za sve generacije koje dolaze. Pored izbora gde je odluka jako važna jer može odrediti budućnost, omogućiti autoput do cilja ili možda slepu ulicu, postoje i oni koji zahtevaju dosta manje stresa jer je zadovoljstvo cilj, a sam način različit. Kod mnogih ljudi pa i kod mene u početku je postojala dilema koja je nametnula prosto pitanje. Da li je hrana ukusnija i kvalitetnija u restoranu ili kod kuće?
Kao što smo na samom početku ovih tekstova pisali, u restoranima rade profesionalci koji su plaćeni za svoj rad i koji, bar je takva logika, moraju da savladaju dosta veština, kako bi uopšte počeli da rade i spremaju ukusne obroke. Mnogi će reći da je to lak i zanimljiv posao, dosta kreativan i odgovoran. Potpuno su u pravu za sve osim za ono prvo, a to prvo je suština. Dovoljno je da baš ništa ne znate o radu u restoranu pa da pomislite da ti ljudi tamo imaju zavidno zanimanje. Opstaju oni koji poseduju količinu ljubavi, strasti i posvećenosti koja se može meriti tonama. Rad u dve, po nekada i tri smene, slobodan dan za praznik, rođendan ili koncert omiljenog pevača, jako teško, prostorija gde je stalno buka, toplota, masnoća. Slikovit prikaz svega toga možda je najbolje dao Entoni Burden u svojoj knjizi „Poverljivo iz kuhinje“.
Kada naručim određeno jelo u nekom restoranu, kroz par delića sekunde sve to sagledam, jer sam i sam deo toga. Onako na tanjiru sve deluje lako i jednostavno, ali nije baš sve tako. Kod kuće je potpuno drugačije. Imate mogućnost da birate kada ćete nešto spremati, pa i ako vam neki sastojak fali snaći ćete se i bez njega. U slučaju da to jelo ne uspe u potpunosti, spasićete što se spasiti može. I najvažnije od svega, imate privilegiju da sednete, legnete, prošetate, pustite omiljenu pesmu, obavite telefonski poziv, jednom rečju, slobodu. Koliko god da neko bio za ili protiv i jedna i druga varijanta imaju svoje prednosti. Kućna varijanta nam omogućava veću intimu i pomenutu slobodu, restoranska visok nivo kvaliteta i sam doživljaj. Ako bih morao da se odlučim za jednu, glasam za obe, ne zbog neodlučnosti već zbog mogućnosti da i jedna i druga budu odličan izbor.
Za današnji recept sam odabrao dezert koji mi je u glavi od samog početka. Za nekog možda deluje prevaziđeno, ali za mene lično savršenstvo ukusa.

Baklava
Baklava sa orasima i lešnikom
*** Potrebne namirnice:
Kore za baklavu (mogu i obične) 500 g
Orasi 250 g
Lešnik (pečeni) 250 g
Plazma keks 100 g
Puter 250 g
*** Za sirup:
Šećer 500 g
Star anis nekoliko komada
Pola limuna
Voda 500 ml
Način pripreme:
Samleti orahe i lešnik i pomešati sa plazmom i 200 g istopljenog putera. Jednu koru premazati sa mešavinom 50 g istopljenog putera i 2 dl mlake vode. Masu staviti u dresir džak (može i ručno) i naneti na koru da bude u obliku cigarete po celoj širini. Smotati i staviti u pleh. Iseći na manje komade oko 7 cm. Staviti u peć i peći na 180 stepeni dok ne dobije zlatno žutu boju. Izvaditi i staviti da se prohladi. Za to vreme skuvati sirup. Vodu, šećer, limun i anis staviti u šerpu i kuvati 5-7 minuta nakon što proključa. Preliti baklavu i ostaviti da prenoći. Važno je napomenuti da se hladna baklava preliva toplim sirupom ili obrnuto.
Pročitaj još:
Slatke muke biranja hrane: Probajte ukusnu dinju sa pršutom!
Mediteranska večera za sve prilike: Napravite dimljenu pastrmku po receptu vrsnih kuvara
Uspešno ste se prijavili
Izvor:Igor Đermanović