Ovo su tradicionalni običaji za taj dan.
Domaćin porani i u cik zore na Badnji dan ide u šumu da odseče badnjak, mladi hrast ili cer. Donosi ga u dvorište i naslanja na kuću, da se badnjak vidi.
Na Badnji dan se peku pečenice, koje su zaklane prethodni dan (u nekim krajevima se dan pre Badnjeg dana zove Tucindan, jer se tada kolju pečenice, a sam Badnji dan Pecindan, jer se tada peku). Badnji dan je poslednji dan Časnog posta i tada svi poste, uključujući i one koji nisu postili ceo post. U nekim krajevima Srbije postoji običaj da se peku tri pečenice – jagnje, prase i kokoš, on se vremenom mahom izgubio, ali i dalje se u pojedinim kućama peku tri pečenice.
Kada padne Badnje veče, domaćin u kuću unosi badnjak i slamu, koja simbolizuje slamu u kojoj se Isus Hrist rodio u Vitlejemu. Prvo badnjak, pa slama, i pozdravlja se sa „Srećno Badnje veče“. Slama se malo prospe po podu, a malo se stavi ispod stola, i tu stoji da bi deca mogla da „pijuču“, pošto se badnjak zapali. Badnjak u ognjište stavlja muško čeljade, ogrnuto nekim krznom ili gunjem, uz „koliko varnica toliko parica, prasica, pameti, sreće, zdravlja…“ Paljenje badnjaka se organizuje i u crkvenim portama kada se selo skupi , služi se kuvano vino i rakija, i posne đakonije.
Običaj nalaže da se za Badnji dan ne ide nigde iz kuće, a pre unošenja badnjaka i slame, porodica se moli Bogu ispred ikone
Uspešno ste se prijavili