Važno je znati da je svako „Ne“ deo razvojne faze kroz koju dete u tom trenutku prolazi i da je za dalji psihološki razvoj deteta, vrlo važno odreagovati na pravi način.
– Jesen je. Napolju pada kiša. Spremamo se da krenemo, a moja ćerkica želi da obuče samo kupaći. Nakon pregovaranja pristaje i na majicu preko kupaćeg kostima. Pokušavam da joj objasnim da je hladno, da pada kiša i da se kupaći nosi samo za kupanje, na moru. Pa sad je isto mokro kao na moru, zaključuje moja ćerkica – sa osmehom nam priča mama Jovana.
Kada nisu duhovite i zabavne, situacije sa decom koja su u fazi negacije, vrlo često su za roditelje naporne. Roditeljima je često teško da sa njima izađu na kraj. Dečji psiholog Bojana Meseldžija Đorđević objasnila je šta je u stvari faza negativizma kod dece i kada se ona javlja.
– Faza negativizma uobičajeno se javlja oko druge i traje do treće godine života deteta. Nakon toga je moguće da se ponavlja, u obliku vezanom za razvojne karakteristike datog perioda. Ova faza podrazumeva dve stvari. Ona se odnosi na detetovo „separaciono ne“, odnosno njegovu potrebu da napravi razliku između sebe i drugih, njegovo saznanje da poseduje sopstvenu volju. Sa druge strane, faza „ne“ je detetov pokušaj da testira granica koje roditelji i okolina postavljaju i kao takvo ponavljaće se čitavog detinjstva i kroz adolescenciju – kaže Bojana.

Foto: Profimedia
Iako su se roditelji mnogo puta susreli sa situacijama odbijanja kod svoje dece, od one da neće da jedu, da pospreme sobu, da se obuku ili skinu, vrlo često je slučaj da sami ne mogu da sagledaju sve njene elemente, pa tako ni svoje, ni detetove reakcije. Posebno ne mogu da uoče da je u pitanju istovremeno pojava oba nivoa „ne“. Bojana zato predočava jedan takav slučaj i savetuje kako da reagujemo.
– Događa se da se skoro istovremeno jave dva tipa negativizma. Imamo dete koje uskoro puni tri godine i dobilo je zadatak da pokupi svoje kocke nakon igranja. Ono to odbija. Govori ne, neću, a potom okreće leđa majci ili ocu. Roditelji najčešće počnu sa objašnjavanjem zašto je važno da se soba sredi, zatim prete, postavljaju pitanja, pa sami odgovaraju na njih. Dete ne čuje sve izrečene stvari. Za njega je nagrada što je roditelj proveo sa njim to vreme – objašnjava Bojana.
Kako razgovor ili uslovljavanje nisu najbolje rešenje, svaki roditelj će se zapitati kako je najbolje da se postavi. Pitali smo Bojanu za nekoliko smernica za najbolju reakciju u situacijama u kojima dete odbija nešto. Ovo su njeni saveti.
1. Dopustite detetu da iskusi uživanje u svojoj „ne“ fazi. Napravite listu radnji u kojima dete može samo da odlučuje, a koje naravno ne porazumevaju ništa što može da ugrozi život, zdravlje i razvoj deteta.
2. Ne potkrepljujte fazu objašnjenjima, pretnjama i pitanjima. Ako ste detetu jednom do najviše tri puta objasnili značaj nečega, podrazumeva se da je ono to i zapamtilo. Svako novo uputstvo dete neće čuti, već će ga doživeti kao nagradu koja se ogleda u vašem vremenu posvećenom njemu.
3. Budite jasni i kratki u onome što želite od deteta. Dajte primer, pohvalite svaki pojedinačni korak i pokažite da cenite urađeno.
4. Fizičkim kažnjavanjem teško je, skoro nemoguće, postići pravi cilj. Dete može da prestane da vam negira, ali zbog straha od fizičke kazne, a ne zbog završetka faze, shvatanja odnosa ili neke druge psihološke osobenosti.
5. Tehnika Time out može da da dobre rezultate. Ona podrazumeva izdvajanje deteta od trenutne aktivnosti na bezbedno mesto na kome nema stimulusa kako bi shvatilo šta nije uradilo kako treba ili kako je dogovoreno.
6. Dogovor unapred je takođe vrlo važan. Deci je potrebno da imaju jasne napomene o određenim situacijama, da znaju šta je posledica ponašanja ili nagrada.
7. Mnogo važnija i korisnija je „Time In“ tehnika. Ona se ogleda u adekvatnom bodrenju i stimulisanju deteta kada radi stvari na dogovoren tj. očekivan način. Ključno je da reakcija na ponašanje bude pravovremena i da dete doživi potkrepljenje u pohvali, a ne u pokudi.
Možda je najbolji savet vezan za svaku razvojnu fazu deteta da se postavimo u detetov ugao. Zapitajmo se u kojoj meri i nama prija da za neke stvari kažemo ne i neću i koliko to može da bude blagotvorno. Ako bolje razmislimo, put ka samoposvesti, samopoštovanju i smoostvarenju vodi preko niza odvojenih neiskustava.
Uspešno ste se prijavili