Dobro poznati stihovi muzičkog velikana sa ovih prostora Arsena Dedića koje su kasnije otpevali Zdravko Čolić i Bijelo Dugme. Koju god verziju da slušate prvo i jedino što ćete osetiti jeste teška emocija, koja bar jednom u životu zahvata celo naše telo i nekako omogućava da sećanja nadolaže brzinom svetlosti. Bilo crveno, belo ili roze, vino je kroz istoriju inspirisalo sve i svakoga. Od pesnika do Bogova. Specifičnost i uzvišenost omogućila mu je da postane nešto što je sinonim za uzživanje, svečane prilike, romantične večere, bol u glavi kada se pretera i slično.
Ono što je surova istina vezana za pravo vino jeste rečenica koja se često koristi, a koja glasi: „Često kopirano, nikad postignuto“. Gotovo da nema kraja u svetu koji u većoj ili manjoj količini ne proizvodi vino koje je vremenom postalo deo kulture i običaja. Veliku primenu ima i u kuhinji, naročito u mediteranskim zemljama gde se koristi za pripremu jednostavnih, ali i veoma složenih jela. Moje prvo iskustvo sa vinom bilo je malo komično. Sećam se da sam kao baš mali odlazeći na selo kod dede, koji je inače nekih 40 godina proveo živeći i radeći u Parizu, imao priliku da se susretnem indirektno sa vinom koje je u tom trenutku za mene bila potpuna nepoznanica. Naime sedeći ispred kuće deda je otvorio bocu francuskog Merlota. Na samo otvaranje boce oslobađa se očaravajući miris, dok je ukus zbog mojih godina bio nešto o čemu sam samo mogao da sanjam, bar je naizgled delovalo tako. Ako kažu da cilj opravdava sredstva, a upornost moja glavna osobina, jasno je bilo da ću iskoristiti i najmanju opuštenost dede da se dočepam tog, za mene u tom momentu, centra sveta. Telefon je u kući zazvonio, deda je ušao da se javi, a na stolu plen potpuno nezaštićen. Prišao sam, uzeo mali gutalj i seo kao da se ništa nije desilo. Vremena za euforiju nije bilo jer se on ubrzo vratio. Seo je na svoje mesto, pogledao me i osmehnuo se. Jasno je bilo da sam provaljen i još jasnije da mi je to ovoga puta prošlo. Suština uživanja u vinu jeste umerenost, koliko god to čudno zvučalo. Oni koji uspeju da spoznaju granicu, znaju i da uživaju u njemu jer je linija između čarolije i bola u glavi tanka poput niti. I na samom kraju, iskren da budem, bio bih mnogo srećniji da je pesma glasila: „Sve je to od dobrog vina.“
Dugo sam razmišljao koje jelo danas da preporučim, i nekako šta god da mi padne na pamet, kao šamar me udari tropski talas koji se odomaćio ovih dana. Bar da sam na moru pa da mi bude lakše, ipak dok ne krenem, utehu ću naći na nasem, Beogradskom moru.
Salata sa tunjevinom
Potrebne namirnice:
Tunjevina 170 g (jedna konzerva)
Paradajz 100 g
Masline 30 g
Rukola 10 g
Crveni luk 30 g
Lola rosa 50 g
Lola bjonda 50 g
Baget 30 g
Maslinovo ulje, so, sirće aceto balzamiko
Priprema: Salatu očistiti i oprati. Iseći na trakice, dodati rukolu i polovinu konzerve tunjevine, pomešati, začiniti sa malo maslinovog ulja, soli i aceta. Dodati masline u komadu i paradajz. Na vrh staviti crveni luk sečen na tanke kolutove i ostatak tunjevine. Baget premazati maslinovim uljem, malo zapeći u rerni i na njega staviti sitno seckane ili blendane masline. Prijatno!
Pročitaj još:
Zavedite ga večerom, a osvojite dezertom: Napravite ovakve bruskete i zasladite se kruškama u vinu
Po receptu vrsnih majstora: Čokoladni kolač sa breskvama za prave hedoniste!
Kultura i običaji na tanjiru kao karakteristika jednog naroda
Uspešno ste se prijavili
Izvor:Igor Đermanović