Uoči seminara koji će se održati u Beogradu, 31. marta u hotelu Hajat, imali smo priliku da popričamo oči u oči sa svetski poznatim piscem i motivacionim govornikom Nilom Donaldom Volšom. Pisali smo već o njegovom životnom putu, radu i samom seminaru, ukoliko je neko propustio taj intervju možete da ga nađete ovde. Tada smo razgovarali preko skajpa, a danas uživo.
Dominantan utisak je svakako mir kojim gospodin Volš odiše, ležernost i njegov smisao za humor. Možda je jedna u nizu predrasuda da su takozvani duhovni ljudi drugačiji od ostalih, međutim ako je neko to i pomislio, prevarili ste se. U tome i jeste veličina ovog pisca, on je potpuno običan čovek.
Sam za sebe kaže kako nije nikakvo natprirodno biće niti duhovnjak, već osoba koja je imala malo drugačija i specifičnija životna iskustva iz kojih je učio i dalje uči. Govorio nam je, u maloj sali punoj zainteresovanih novinara, kako on ne misli da je i sada sve usvojio i da živi potpuno u skladu, još uči, sporiji je možda učenik, ali bitno je da se kreće i ide uzlaznom putanjom.

Foto: Miroslav Milić
O seminaru, koji jeste za manje od 24 sata, nismo previše pričali, jer se čitava tematika ne može ni staviti u jedan tekst, ali dotakli smo mnoge druge teme. Pomenule su se emocije, odnosi, mi, naša suština i uspeli smo svi da se zapitamo, postidimo pred sobom i dobro nasmejemo, jer su mu neke šale zaiste bile sjajne.
Kada kažemo postideli, mislim zbog nekih statističkih podataka koje nam je Nil Donald Volš izložio. Spomenuo je recimo da 1.6 milijardu ljudi u ovom trenutku nema vodu za piće, duplo više ljudi otprilike nema struju, a živimo u 21. veku. Odakle nama pravo da budemo nezahvalni? Mi koji imamo tu privilegiju da imamo gotovo sve što je neophodno za normalan život.
Osvestite konfor koji imate i budite zahvalni.

Foto: Miroslav Milić
Mogli smo da primetimo i njegovo iskreno oduševljenje našim narodom. Divi se Srbima na hrabrosti koju poseduju. Zna vrlo dobro kroz šta su ljudi prolazili, a pogotovo naš narod i okolina, s tim u vezi je i bio ganut količinom dobre energije koja vlada. Stekao je utisak da smo jako gostoprimljiv, ljubazan narod i nekoliko puta je pomenuo, hrabar! Emocija koju mi ovde nosimo, kako on kaže, je nešto što bi voleo i on sam da poseduje ili bar da ponese kući.
Tema je bilo puno, više od sat vremena smo ćaskali sa njim. Nakon uvodnog, zvaničnog dela koji se ticao seminara i večernjih lekcija (2.4. u Madlenijanumu), svi smo se opustili i teme su se samo nizale. Ne možemo sve ni da spomenemo, ali nešto ne smemo ni da zanemarimo.
Ljubav.
Uvek i svuda.
Jedna jedina.
Njegov pokretač.
Lepo se izražavao o svojoj supruzi, sa kojom je više od deset godina u braku, i tu smo opet mogli da vidimo njegovu veličinu. O čoveku najviše govori način na koji on priča o svojoj lepšoj polovini.
Zasuzile su mu oči na pomen dece, pogotovo kada je dobio trojke i doživeo da sve tri bebe drži u naručju.
Nismo očekivali, niti tražili, ali smo se obradovali kada nam je otkrio jednu „caku“ kako da skinete maske ljudima.
Savetovao nas je da ukoliko želimo da vidimo kakav je neko muškarac, da mu samo stavimo bebu u naručje.
Uspešno ste se prijavili