Obe su zabranjene i odnose se na diskriminaciju s obzirom na pol, rođenje, jezik, rasu, boju kože, starost, trudnoću, zdravstveno stanje, odnosno invalidnost, nacionalnu pripadnost, veroispovest, bračni status, porodične obaveze, seksualno opredeljenje, političko ili drugo uverenje, socijalno poreklo, imovinsko stanje, članstvo u političkim organizacijama, sindikatima ili neko drugo lično svojstvo.
– Neposredna diskriminacija je svako postupanje uzrokovano nekim od već pomenutih osnova kojim se lice koje traži zaposlenje, kao i zaposleni, stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica u istoj ili sličnoj situaciji. Imamo primer kada neka firma neće da zapošljava pripadnike romske nacionalnosti. Posredna diskriminacija postoji kada određena naizgled neutralna odredba, kriterijum ili praksa stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica – lice koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog, zbog određenog svojstva, statusa, opredeljenja ili uverenja. Primer: Kada vlasnik novina objavi konkurs za zaposlenje novinara, ali kao uslov postavi da on mora imati plavu kosu i plave oči – objašnjava Tanja Marković, advokat.
Zabranjena je diskriminacija u oblasti rada, odnosno narušavanje jednakih mogućnosti za zasnivanje radnog odnosa ili uživanje pod jednakim uslovima svih prava u oblasti rada, kao što su:
- pravo na rad
- na slobodan izbor zaposlenja,
- na napredovanje u službi,
- na stručno usavršavanje i profesionalnu rehabilitaciju,
- na jednaku naknadu za rad jednake vrednosti,
- na pravične i zadovoljavajuće uslove rada,
- na odmor,
- na obrazovanje i stupanje u sindikat,
- na zaštitu od nezaposlenosti
– Zaštitu od diskriminacije uživa lice u radnom odnosu, lice koje obavlja privremene i povremene poslove ili poslove po ugovoru o delu ili drugom ugovoru, lice na dopunskom radu, lice koje obavlja javnu funkciju, pripadnik vojske, lice koje traži posao, student i učenik na praksi, lice na stručnom osposobljavanju i usavršavanju bez zasnivanja radnog odnosa, volonter i svako drugo lice koje po bilo kom osnovu učestvuje u radu – kaže Markovićeva.
Diskriminacijom se ne smatra pravljenje razlike, isključenje ili davanje prvenstva u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva ili se posao obavlja u takvim uslovima da karakteristike povezane sa nekim od osnova predstavljaju stvarni i odlučujući uslov obavljanja posla, i da je svrha koja se time želi postići opravdana.
– Odredbe zakona, opšteg akta i ugovora o radu koje se odnose na posebnu zaštitu i pomoć određenim kategorijama zaposlenih, a posebno one o zaštiti osoba sa invaliditetom, žena za vreme porodiljskog odsustva i odsustva sa rada radi nege deteta, posebne nege deteta, kao i odredbe koje se odnose na posebna prava roditelja, usvojitelja, staratelja i hranitelja – ne smatraju se diskriminacijom – navodi advokat.
Zakon o radu zabranjuje uznemiravanje kao jedan vid diskriminacije.
– Uznemiravanje se može pojaviti kao obično i seksualno uznemiravanje. Obično uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od pomenutih osnova, koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Primer: Zaposleni svaki dan po dolasku na posao zatiče crtež mrtvačke glave na stolu. Seksualno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje koje ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva lica koje traži zaposlenje, kao i zaposlenog u sferi polnog života, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Primer: Direktor kaže zaposlenoj istakni dekolte što više dolaze nam važne face u firmu – objašnjava Markovićeva.
Zaštita od diskriminacije
Zaposleni se može obratiti:
- Sindikatu
- Inspekciji rada
- Povereniku za zaštitu ravnopravnosti
- Sudu
Zaposleni se može obratiti sindikatu kao organu kod poslodavca koji je zadužen da štiti prava zaposlenih. Sindikat može dati svoje mišljenje i uputiti zaposlenog koja su njegova prava i mogućnosti u konkretnom slučaju. Inspekcija rada je dužna da povodom prijave diskriminacije ispita konkretan slučaj. Može da pokrene prekršajni ili krivični postupak protiv poslodavca.
– Lice koja smatra da je pretrpelo diskriminaciju obraća se Povereniku za zaštitu ravnopravnosti pismeno, a može i usmeno na zapisnik. Uz pritužbu se podnose i dokazi o pretrpljenom aktu diskriminacije. U roku od 15 dana Poverenik dostavlja pritužbu licu protiv koga je doneta. Lice protiv kojeg je pritužba podneta može se izjasniti o navodima pritužbe u roku od 15 dana od dana njenog prijema. Poverenik može da predloži postupak mirenja pre preduzimanja drugih radnji u postupku. Poverenik daje mišljenje o tome da li je lice pretrpelo diskriminaciju u roku od 90 dana od dana podnošenja pritužbe, i o tome obaveštava podnosioca i lice protiv kojeg je pritužba podneta – kaže advokat.
Ukoliko imate neko pitanje vezano za ovu temu, pišite nam u komentarima, a advokat Tanja Marković će vam lično odgovoriti!
Uz mišljenje da ima mesta disriminaciji, Poverenik preporučuje licu protiv kojeg je podneta pritužba način otklanjanja povrede prava. Lice kome je preporuka upućena dužno je da postupi po preporuci i otkloni povredu prava u roku od 30 dana od dana prijema preporuke, kao i da o tome obavesti Poverenika. Ukoliko to ne učini Poverenik mu izriče meru opomene. Nakon toga ima rok od 30 dana da postupi po preporuci Poverenika, Poverenik može o tome da izvesti javnost. Na rešenje kojim se izriče mera opomene nije dozvoljena posebna žalba. Poverenik nakon toga može podneti tužbu sudu, ali samo uz posmenu saglasnost lica koje smatra da je diskriminisano.
– Svako ko je povređen diskriminatorskim postupanjem ima pravo da podnese tužbu sudu. U postupku se shodno primenjuju odredbe zakona o parničnom postupku. Postupak je hitan, a revizija je uvek dopuštena. Sud takođe ima pravo da strankama predloži postupak mirnog rešavanja spora pred Arbtražom – objašnjava Tanja Marković.
Tužbom se može tražiti:
- zabrana izvršenja radnje od koje preti diskriminacija, zabrana daljeg vršenja radnje diskriminacije, odnosno zabrana ponavljanja radnje diskriminacije;
- utvrđenje da je tuženi diskriminatorski postupao prema tužiocu ili drugome;
- izvršenje radnje radi uklanjanja posledica diskriminatorskog postupanja;
- naknada materijalne i nematerijalne štete;
- objavljivanje presude donete povodom neke od tužbi iz tač. 1-4.
– Tužilac može uz tužbu, u toku postupka, kao i po okončanju postupka, sve dok izvršenje ne bude sprovedeno, zahtevati da sud privremenom merom spreči diskriminatorsko postupanje radi otklanjanja opasnosti od nasilja ili veće nenadoknadive štete. O predlogu za izdavanje privremene mere sud je dužan da donese odluku bez odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema predloga – zaključuje Markovićeva.
Pročitaj još:
Nije svaka naredba od šefa zlostavljanje na poslu! Upoznajte se sa terminom “MOBING”
Efikasnije i jeftinije rešavanje sporova: Proučite medijaciju, možda vam bude od pomoći!
Uspešno ste se prijavili